Mjesto: Zadar
Lokacija: Dvorana Nadbiskupskog sjemeništa "Zmajević"
Vrijeme: petak, 16. siječanja u 18:00
Za vrijeme Druge austrijske uprave u gradu Zadru, dozvolom carskoga Beča i dogovorom crkvenih i civilnih vlasti, otvoreno je Bogoslovko sjemenište s prvim sustavnim teološkim obrazovanjem u Dalmaciji pod nazivom Centralno bogoslovno sjemenište.
Bogoslovija se sastojala od odgojnog zavoda sjemeništa i teologije koja se nazivala Centralna visoka bogoslovna škola koju je u spomenutom razdoblju pohađalo 1760 studenata, dijecezanskih i redovničkih kandidata iz cijele Dalmacije. Kroz četverogodišnji studij teologije, koji je planom i programom bio izjednačen sa svim drugim tadašnjim austrijskim fakultetima, a na kojem su predavali odabrani i stručni profesori, kasnije (nad)biskupi, cilj Zavoda bio je u cijelosti pripremiti bogoslove - pitomce za buduće pastoralno djelovanje, pa je odgojio nositelje brojnih crkveno - društvenih događanja u povijesnim mijenama 19. i početka 20. stoljeća.
Iz Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Zadru izašao je veliki broj važnih protagonista Ilirskog, potom Narodnog preporoda u Dalmaciji, koji će dati ogroman obol u stvaranju hrvatskog identiteta. Među značajnijim imenima studenata u Zadru ističu se: Ivan Berčić, Mihovil Pavlinović, Ivo Prodan, Frane Bulić, Luka Jelić, Lovre Katić, Grgo Novak i mnogi drugi. Osim političkog djelovanja, među studentima nalazimo i sve one koji su kasnije u svećeničkom ili laičkom pozivu doprinijeli različitim znanstvenim, kulturnim, društvenim, umjetničkim i drugim područjima u razvoju Dalmacije. Uslijed teških društveno - političkih okolnosti 20. stoljeća, neki od njih svoju vjernost svećeničkom pozivu posvjedočili su i mučeništvom. U radu se u kratkim crtama iznose njihove biografije, prijepisi Kataloga studenata po generacijama i najznačajniji događaji koji su obilježili njihov rast u bogosloviji kao i ostale uvažene osobe 19. stoljeća s kojima je ova institucija surađivala.
Prvi dio knjige iznosi razloge osnivanja institucije, popise odgojitelja, zanimljivosti iz odgojnog procesa i opis odgojne formacije pitomaca na Centralnoj visokoj bogoslovnoj školi s naglaskom na teološke katedre i profesore. U tom djelu zasebno se iznosi društveno-politički kontekst rasta i odgoja pitomaca sve do prestanka rada same institucije. Drugi dio knjige sadrži popise studenata po generacijama od 1826. do 1921. godine s osnovnim napomenama a napravljen je na temelju Imenika studenata koji se nalaze u Nadbiskupskom arhivu u Zadru i Splitu.
Centralno bogoslovno sjemenište preseljeno je 1921. godine u Split, no njegova cjelokupna važnost za vrijeme „zadarskog razdoblja“ će ostati važnim predmetom istraživanja, u smislu doprinosa crkvenoj i nacionalnoj povijesti 19. i 20. stoljeća.
