Samostan sv. Krševana u Zadru najstariji je benediktinski samostan u Hrvatskoj. Crkva sv. Krševana i samostanski opat Adalbert spominju se 918. godine u oporuci priora Andrije. Svoje posjede, koji su se prostirali od Biograda do Nina te po otocima zadarskog arhipelaga, samostan je dobivao od hrvatskih kraljeva, banova, velikaša, župana i plemića. Najpoznatija darovnica je ona kralja Petra Krešimira IV. iz 1067. godine kojom kralj samostanu daruje otok Maun, za kojeg se navodi da se nalazi “u našem dalmatinskom moru“ in nostro dalmatico mari. U samostanu je djelovao skriptorij u kojem su nastale brojne isprave, kodeksi i knjige ne samo za vlastitu uporabu , već i za gradove, ostale samostane i druge naručitelje.
Samostan sv. Krševana djelovao je do ukinuća 1807. godine za vrijeme francuske uprave.
Samostanski spisi koji se danas nalaze u arhivskom fondu HR-DAZD-336 u Državnom arhivu u Zadru, sačuvani su od 10. stoljeća do 1806. godine. Fond sadrži 23 kutije spisa i 747 isprava na pergameni koje su izdvojene kao posebna dokumentacijska cjelina. One sadrže oporuke pojedinaca koji su svoju imovinu ostavljali samostanu, zatim različite kupoprodajne ugovore, spise o samostanskim prihodima, spise o prikupljanju crkvene desetine, o zakupu zemlje i najmu nekretnina, sudske parnice, papinske i kraljevske bule, povlastice, dokumente kojima se uređuju crkveni obredi i drugo.
Ovo je gradivo bilo predmet interesa istraživača čak i prije preuzimanja u Arhiv. Dokaz za to nalazimo u popisu regesta dijela dokumenata s kraja 17. stoljeća koji se čuva u fondu HR-DAZD-336 kojeg je Šime Ljubić pripisao Ivanu Luciusu. Nakon preuzimanja u Arhiv, dokumente na pergameni je prema onodobnim standardima, početkom 20. stoljeća obradio i izradio regeste Enrico Böttner. Tristo trideset i četiri „Böttnerove regeste“ 50- tih je godina prošlog stoljeća s latinskog i talijanskog jezika preveo prof. Nikola Čolak. Posao je dovršio i sa izvornikom usporedio mr. sc. Robert Leljak 2016. godine.