Fond HR-DAZD-338, Dominikanski samostan Sv. Dominika (1066. – 1807.) koji se čuva u Državnom arhivu u Zadru jedan je od najstarijih i najvrjednijih fondova hrvatske arhivske baštine. Sadrži pojedinačne dokumente, rukopise, tiskovine i 638 pergamena u vremenskom rasponu od 6 stoljeća, točnije od 1184. do 1786. godine.
Samostan je utemeljen 1228. godine, samo nekoliko godina nakon dolaska dominikanaca u Dalmaciju i, po starosti, drugi je dominikanski samostan u Hrvatskoj, nakon onoga u Dubrovniku koji je osnovan 1225. godine. Od osnutka je u sastavu Ugarske dominikanske provincije sa sjedištem u Budimu, ali najkasnije od 1266. godine s posebnim vikarom. U Zadru im je dodijeljen samostan i crkva sv. Platona koju su nadogradili i uredili te im je od tada, pa sve do gašenja samostana 1808. godine njihovo stalno obitavalište. Samostan je ubrzo dobio darove crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika. Bulom pape Urbana VI. od 3. ožujka 1380., osnovana je posebna Provincija Dalmacija, kojoj su pripali svi samostani uz obalu od Istre do Drača. Od Provincije Dalmacije odvojili su se samostani na području Dubrovačke Republike te osnovali vlastitu Dubrovačku kongregaciju (1487. – 1835.).
Dominikanska Provincija Dalmacija već je 1396. godine u Zadru osnovala visokoškolski studij studium generale, a 1553. godine prvi je u našim krajevima stekao pravo podjeljivanja doktorata. U 16. stoljeću samostan Sv. Dominika otvara i školu u kojoj se klerike i svjetovnjake poučava slobodnim vještinama. Nakon ukinuća samostana odredbom Vicka Dandola od 7. siječnja 1808. samostanski arhiv je prenesen u prostorije Generalnog providurstva. U vrijeme Drugog svjetskog rata spisi su bili odneseni u Italiju u kolovozu 1943., ali su vraćeni restitucijom nakon 1949. godine i pohranjeni u Državnom arhivu u Zadru.
